Istorija tehnologije pokazuje da inovacije nisu neutralne – one su oblikovane društvenim normama i često korišćene kao instrument kontrole. U mnogim periodima, tehnologija je služila da ograniči žene na određene uloge, da ih nadzire ili da izbriše njihov doprinos. Setimo se pred-industrijskog perioda u kome su prvi alati poput razboja poslužili kao potvrda narativa da je ženama mesto u kući, pa industrijskog perioda u kome su žene počele da rade u fabrikama, ali na tzv. nestručnim poslovima i bez rukovodećih pozicija. Digitalno doba donelo je potiskivanje doprinosa žena u IKT-u, a pionirke programiranja poput Ade Lovelace, Grace Hopper i mnoge druge, prepuštene su zaboravu.
Današnji svet tehnologije obojen je fenomenom „bro‑culture“ – koja prioritizuje dominaciju, agresivnost i hiperkompetitivnost kao poželjne vrednosti, stvarajući toksično okruženje u tehnološkim kompanijama, posebno za žene i manjine. Tipični predstavnici bro-culture su tech bros i crypto bros, hiperkompetativni i agresivni momci, često, ali ne i isključivo sa privilegovanim poreklom. Njihovo dominantno ponašanje ogleda se u nepoštovanju i često uznemiravanju koleginica_a, nepristojnoj komunikaciji i bezobrazluku po modelu iz filma Vuk sa Vol Strita (The Wolf of Wall Street, 2013). Status tech bro – sa se gradi kroz dokazivanje u tzv. muškim ritualima, u noćnim izlascima, kroz nekontrolisano pijančenje i konzumiranje narkotika i druga poročna i rizična ponašanja. Atmosfera koju ovakvi tipovi grade u radnim sredinama, posebno u tech – startapima često se opisuje kao “nabijena testosteronom”. Oni koji se ne uklope u ovakvu “radnu kulturu” bivaju odbačeni i marginalizovani na poslu, što se često reflektuje kroz zaglavljenost na manje plaćenom i vrednovanom radnom mestu.
Socijalizacija putem jezika bro-culture služi potvrdi muškog standarda i moći u sferi tehnologije. Reči poput „bro“, „dude“, „man“ ili „guys“ nisu rodno neutralne. Svrha im je da normalizuju dominaciju muškaraca u svetu tehnologije, potvrđujući još jednom tezu da jezik jeste pokazatelj diskriminacije.
Predominacija muškaraca u istoriji nauke i tehnologije dovela je do sistemskih pristrasnosti. Danas se takav obrazac nastavlja kroz veštačku inteligenciju putem reprodukcije rodnih stereotipa i interpretacije podataka na način koji je uokviren patrijahalnim standardima.
Budućnost tehnologije mora biti inkluzivna. Da bi njeni potencijali bili emancipatorki, mora se promeniti tzv. male – centered pristup u tehnologiji. To se ostvaruje kroz kulturološke i institucionalne promene ali i putem osvešćivanja jezika u našem svakodnevnom govoru.
Autorka teksta – Anita Pantelić
